Mídia
NOVOSTI IZ SVIJETA
Alex Garcia tem artigo publicado na Revista da Associação de Surdocegos da Croácia – DODIR, destacando a Convenção da ONU sobre os Direitos das Pessoas com Deficiência.
Alex Garcia o Konvenciji — Alex Garcia; preveo: Igor Kusin
Vjerujem da su za nas, gluhoslijepe osobe, najvažniji članci Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom ovi:
• članak 5 Jednakost i nediskriminacija,
• članak 9 Pristupačnost,
• članak 19 Neovisno življenje i uključenost u zajednicu,
• članak 21 Sloboda izražavanja i mišljenja, te pristup informacijama,
• članak 24 Obrazovanje,
• članak 26 Osposobljavanje i rehabilitacija i
• članak 27 Rad i zapošljavanje.
O navedenim člancima mogu samo reći da kad govorimo o pristupačnosti za gluhoslijepe osobe i osobe s višestrukim oštećenjima moramo naglasiti sve vrste pristupačnosti, njihove teorijske i praktične aktivnosti i ciljeve, i to na vrlo specifičan način. Moramo shvatiti da svaka osoba ima sebi svojstvene i jedinstvene osobine. Pristupačnost bi morala predstavljati te osobine s temeljem u potrebama gluhoslijepih osoba i osoba s višestrukim oštećenjima.
Te osobine se mogu mijenjati razvojem pristupačnosti i njezinom provedbom u praksi na raznim poljima primjene. Nama, gluhoslijepim osobama i osobama s višestrukim oštećenjima, pristupačnost na prvi pogled može izgledati kao oruđe protiv socijalne inkluzije. Socijalna inkluzija znači da mi svi želimo ravnopravne mogućnosti u svim područjima društvenog života. Kako bismo mogli steći ravnopravne mogućnosti, pristupačnost bi trebala promicati naše pravo na komunikabilnost odnosno mogućnost da komuniciramo i da se komunicira nama, što se razlikuje od prava na komunikaciju.
Ono što mi želimo razviti u sklopu našeg identiteta i kao građani jesu pristupačnost / pristup / ljudska prava i dužnosti za sve nas, utemeljene na tome koliko možemo doprinijeti svijetu koji nas okružuje, te na humanitarnosocijalnom obziru.
Kad gluhoslijepe osobe uspoređujemo s osobama s drugim vrstama oštećenja, naša nas nevidljivost čini obesnaženima te je nama vrlo teško izgraditi solidni identitet. Vjerujem da se najviše krši naše pravo na posjedovanje slobodnog i samostalnog identiteta. Gluhoslijepe osobe u Brazilu ne poznaju svoja prava. U velikoj mjeri su uvučene u trampu usluga. Gluhoslijepe osobe odgajaju da postanu nesposobne donositi odluke. Nemogućnost odlučivanja znači da gluhoslijepe osobe ustvari ne razumiju sebe i da posljedično tome ne mogu upravljati svojim potrebama i različitostima pomoću svojih prava i odgovornosti.
Gluhoslijepe osobe nemaju slobodu misli.
Gluhoslijepim osobama priječe pravo na sigurnost
– fundamentalno ljudsko pravo. Gluhoslijepe osobe su zbunjene u pogledu razlikovanja individualnog i kolektivnog. Kako bi se kvaliteta života gluhoslijepih osoba poboljšala, treba nas educirati o našim pravima s ciljem da steknemo demokratsko ponašanje koje nas može osloboditi. Stoga vjerujem da su važni ovi prijedlozi:
- Moramo dobiti značajnu podršku, o kojoj će se raspravljati razumno, kako bi se gluhoslijepe osobe oslobodile kontrole pojedinih "stručnjaka".
- Podrška za gluhoslijepe osobe mora biti aktivnija. Pritom se moraju uzimati u obzir osobne povijesti pojedinaca, jer su mnogi od nas u Brazilu odvraćeni od svojih prava i svog jezika tako što nas mnogi "stručnjaci" i drugi pojedinci drže u svom malom svijetu sprečavajući nas da se probijemo u onaj veliki, slobodni svijet. Tako prestajemo biti natjecateljski nastrojeni, te je nama mnogo lakše manipulirati.
[ 8 ] [ List Dodir / broj 38 ]