Alex Garcia tem artigo publicado na Revista da Associaçăo de Surdocegos da Croácia – DODIR, destacando sua vida.
Alex Garcia - MOJ ŽIVOT intervjuirao: Igor Kusin
Molim, predstavite se našim citateljima.
Zovem se Alex Garcia, iz Brazila sam i ja sam prva gluhoslijepa osoba u Brazilu koja je studirala na sveucilištu. Predsjednik sam AGAPASM-a, udruge koja pomaže gluhoslijepim osobama, osobama s višestrukim oštecenjima i njihovim obiteljima i vodi ih.
S koliko godina ste poceli gubiti vid i sluh?
Moja prica pocinje kad mi je bilo godinu dana. Moji roditelji su primijetili da ne reagiram, niti hodam niti govorim. Takoder im se cinilo da mi se glava povecava. Lijecnicka dijagnoza je puknula poput bombe: Osteogenesis Imperfecta i uznapredovali Hydrocephalus. Moja majka nikad nije zaboravila što su joj rekli lijecnici: "Vaš sin možda nece nikad govoriti, hodati niti razviti inteligenciju." Unatoc svemu otišao sam na operaciju. U dobi od 4 godine sam vec proživio 4 operacije. I dalje nisam hodao, a govorio sam vrlo malo, ali su moji roditelji primijetili da razumijem sve što se oko mene dogada. Zatim se zapocelo dogadati nešto što je izgledalo nemoguce: kad mi je bilo 5 godina, polagano sam poceo hodati i nastavio sam napredovati u tome. S 15 godina sam mogao vidjeti samo na desno oko i uz pomoc slušnog aparata cuti samo na desno uho. Išao sam na još 16 operacija za korekciju nekih mišica i živaca. Danas mogu vrlo malo cuti lijevim uhom i vidjeti samo ono što mi je vrlo, vrlo blizu.
Koristite li se u komunikaciji znakovnim jezikom ili Braillevom abecedom? Kojim se drugim komunikacijskim sredstvima služite?
Poznajem Brailleovu abecedu, ali je ne koristim. Moj omiljeni nacin komunikacije jest pisanje po dlanu. Koristim se i racunalom pomocu programa zvanog Lunar, koji povecava tekst, pa ga mogu citati.
Što je AGAPASM (Associaçăo Gaúcha de Pais e Amigos dos Surdocegos e Multideficientes), kojem ste Vi na celu, i kad je osnovan?
AGAPASM (Associaçăo Gaúcha de Pais e Amigos dos Surdocegos e Multideficientes) je Udruga roditelja i prijatelja gluhoslijepih osoba i osoba s višestrukim oštecenjima brazilske regije Gaúcha. Njezina misija je razvijanje, podržavanje i vodenje javnih politika koje potkrepljuju puni razvoj gluhoslijepih osobe i osoba s višestrukim oštecenjima i njihovih obitelji u brazilskoj Saveznoj državi Rio Grande do Sul. Za to se borimo na temelju prava tih osoba, prava na slobodu, samostalnost, razvoj i socijalno-humanitarnu ukljucenost koju imaju i svi drugi gradani. Pritom uvijek uzimamo u obzir njihove situacije i njihove jedinstvene i nerazdvojive posebnosti, poštujuci i razumijevajuci njihovu sposobnost prosudivanja, kulturu, vjerovanja i tradicije. AGAPASM je u ne tako davnoj prošlosti u Saveznoj državi Rio Grande do Sul bio poznat kao Savez gluhoslijepih osoba i osoba s višestrukim oštecenjima Savezne države Rio Grande do Sul. Taj pionirski posao u toj državi sam zapoceo ja, gluhoslijepa osoba i specijalist za specijalnu edukaciju. Dok sam radio na tome susretao sam se s grubom stvarnošcu koja je utjecala na živote gluhih osoba i osoba s višestrukim oštecenjima u saveznoj državi Rio Grande do Sul. Mnoga su mi pitanja padala na pamet. Moja osjetila i osjecaje su pokretale želje za jednakošcu i punim razvojem svih gluhoslijepih osoba i osoba s višestrukim oštecenjima. Tada sam poceo napredovati sa Savezom gluhoslijepih osoba i osoba s višestrukim oštecenjima, kao voda na polju svijeta gluhosljepoce, a svoja sam iskustva i vrijednosti uvijek rado dijelio s drugim svjetskim vodama. Po utjecajem politickih stranaka je Savez postao orudem u njihovim rukama. Savez gluhoslijepih osoba i osoba s višestrukim oštecenjima poceo je gubiti vlastiti identitet. Pokušavao sam svim sredstvima obraniti Savez. Borio sam se dok mi se zdravlje nije potpuno iscrpilo. Poražen sam promatrao kako se sav posao koji sam obavio uništava, gubi. Medutim, time je jacala moja žudnja za pravdom. Rame uz rame s obiteljima gluhoslijepih osoba i osoba s višestrukim oštecenjima i s mnogim prijateljima i suradnicima dobro upoznatima s mojom borbom, utemeljio sam AGAPASM. Udruga je zaceta iz žudnje ljudi za pravdom.
Koliko gluhoslijepih osoba ima u Brazilu?
Što se tice ukupnog broja gluhoslijepih osoba u Brazilu, još uvijek nemamo tocnih podataka. U Brazilu se vode mnoga istraživanja o osobama s višestrukim oštecenjima. Kako ta istraživanja ne specificiraju o kakvim je oštecenjima rijec, naša je procjena da bi broj gluhoslijepih osoba u Brazilu trebao biti vrlo velik, oko cetiri do pet tisuca gluhoslijepih osoba.
Kako je teklo vaše obrazovanje? Kako je došlo do toga da diplomirate specijalnu edukaciju?
Odabrao sam krenuti na dodiplomski studij specijalne edukacije, a potom sam odlucio nastaviti s diplomskim studijem jer vjerujem da ce jednog dana stvari biti drugacije. Studirao sam na Saveznom sveucilištu Santa Maria, jednom od najvažnijih u saveznoj državi Rio Grande do Sul. Uvjeravam vas da nije sve kroz što sam prolazio bilo lagano. Poteškoce su pocele s najlogicnijim problemom. Ne cuti, odnosno ne vidjeti ponekad postaje neizdržljivim. Na sveucilištu sam imao mnogih teškoca, ali vjerujem da je najznacajnija bila nedostatak uvažavanja, obzira i poštovanja onoga po cemu sam se razlikovao od svojih kolega i od profesora. Naravno da sam bio svjestan da je vecina tih teškoca bila prirodna jer sam bio prva osoba s invaliditetom u povijesti koja je stekla diplomu specijalne edukacije. Iako je bila rijec o studiju koji je za cilj imao pripremiti strucnjake za rad s osobama s invaliditetom, struktura studija nije bila spremna za studenta poput mene. No kako je vrijeme prolazilo, ponekad sam se morao boriti, a ponekad asimilirati razlike izmedu sebe i drugih, ali i izmedu drugih ljudi. Nikad nisam odustao, bio sam postojan i puno sam griješio, ali sam tako mogao prijeci sve prepreke, a prelazim ih još i dan-danas.
Jeste li se u obrazovanju koristili uslugama prevoditelja?
Za vrijeme studija nisam imao prevoditelja koji bi mi pomogao, morao sam se probijati sam, sam se suociti s mnogim teškim stvarima i nadvladavati ih.
Dobitnik ste mnogih nagrada. Možete li nam ispricati neke zanimljivosti vezane uz njih?
Imam 33 godine i do ove godine nisam dobivao mnogo nagrada za svoj rad, ali se sve pocelo mijenjati. Ljudi su poceli cijeniti sve ono što sam napravio. Istina je da sam odnio mnogo pobjeda i da sam postigao mnoge ciljeve u svom životu. Sjecam se da sam još kao dijete sudjelovao u nekim pokretima, organizacijama koje su se bavile obranom mnogih pitanja. Kao dijete sam se pokušao boriti protiv sjece drveca u svom gradu. Kako je vrijeme prolazilo, prestao sam se boriti za drvece, a poceo borbu za prava gluhoslijepih osoba. Poceo sam se boriti za gluhoslijepu stvar. Tako sam postao politickim bicem, s izrazito razvijenom politickom savjesti. Zbog nje se osjecam slobodnim. ne bojim se biti idealist i ne bojim se sam biti cijela vojska. Djelujuci i misleci u tom smjeru prošao sam mnoge pustolovine, teško bi ih ovdje bilo sve nabrojati, ali mogu reci da je proživjeti ih bilo dobro iskustvo, a preživjeti ih još i bolje.
[ 21 - 22 ] [ List Dodir / broj 43 ]